PROBOJNA ČVRSTOĆA VALOVITOG KARTONA U OVISNOSTI O VLAZI

Lajić Branka, Babić Darko, Jurečić Denis

Sažetak

Pri konstrukciji i izradi transportne kutije postoji cijeli niz parametara koji moraju biti ispunjeni da bi transportna kutija zadovoljila svojim zahtjevima. Jedan od sigurno najvažnijih je i probojna čvrstoća. Znano je da probojna čvrstoća ovisi o cijelom nizu parametra kao na primjer broju slojeva kartona i o kvaliteti papira od kojih je napravljen valoviti karton. No sasvim sigurno ovisi i o vlazi kartona. Za ispitivanje će se koristiti 4 vrste peteroslojnog valovitog kartona i mjenjati vlaga u vrijednostima 97%, 85%, 75%, 55% i 35% te ispitati promjena u radu proboja valovitog kartona. Ujedno će se mikroskopski promatrati ponašanje vlakanaca na mjestu proboja.
Ključne riječi: valoviti karton, probojna čvrstoća

CORRUGATED CARDBOARD PUNCHING RESISTANCE IN CORRELATION TO HUMIDITY

Lajić Branka, Babić Darko, Jurečić Denis

Summary

The construction and production of transport boxes involves a lot of parameters that need to be fulfilled for a box to meet its requirements. One of the most important parameters is punching resistance. It is known that the corrugated cardboard punching resistance depends on, for instance a number of paper layers and paper quality used for corrugated cardboard production. Almost certainly it also depends on cardboard humidity. Four types of two-waved five-layered corrugated cardboard shall be used for examination purposes, and each type of cardboard will be exposed to different humidity (97%, 85%, 75%, 55% and 35%) in order to test corrugated cardboard punching resistance. After the test the punching spot shall be microscopically observed.
Key words: corrugated cardboard, punching resistance

1. Uvod
Najvažnije osobine valovitog kartona prenose se na sam proizvod, npr. na ambalažu gdje je valoviti karton osnovni element izrade. Zato je važno dobro odabrati vrstu valovitog kartona od kojega će se ambalaža izraditi kako bi zapakirani proizvod bio zaštićen i siguran od oštećenja. Za pravilan izbor važno je znati koji proizvod će se pakirati, njegova težina, uvjeti manipulacije, transporta i skladištenja. Najčešće se traži mehanička postojanost valovitog kartona, tj., da se dobro suprotstavlja deformacijama i oštećenju pod utjecajem vanjskih sila koje ga nastoje saviti, izviti, probiti i zdrobiti. Osim mehaničke postojanosti, vrlo su važne i kemijska, biološka i termička postojanost. Ako se dobro prouči, ispita i obradi, upotrebom valovitog kartona može se postići dobro pakiranje uz minimalnu cijenu koštanja. U pravilu, već se zna kakva bi svojstva trebala imati pojedina vrsta valova, ali ispitivanja su uvijek važna kako bi se kontrolirala kvaliteta proizvoda i utvrdile moguće nepravilnosti koje nastaju u proizvodnji. Ispitivanja otkrivaju loše lijepljene slojeve papira u valovitom kartonu i loše oblikovane ili zgnječene valove. U radu će se provesti četiri vrste ispitivanja. Otpornost valovitog kartona na dinamičko probijanje (Puncture Test) jedno je od najvažnijih jer pokazuje koliko snažne direktne mehaničke udarce može primiti valoviti karton a da ne pukne.

2. Teoretski dio
2.1. VALOVITI KARTON

Valoviti karton se može definirati kao „karton koji je izrađen od jednog ili više slojeva papira za val, koji je lijepljen između dva ili više papira za ravni sloj“.
Osnovne sirovine za izradu valovitog kartona su papir i karton. Boje i sredstva za impregnaciju samo su sredstva za oplemenjivanje papira. Ljepilo je pomoćno sredstvo za izradu valovitog kartona i zatvaranje ambalaže. Papira za izradu valovitog kartona ima više vrsta. Upotrebljavaju se papiri od čiste celuloze, celuloze mješane s drvenjačom i papira koji su dobiveni od papirnih otpadaka. Ljepila koja se upotrebljavaju za ljepljenje valova na ravne površine papira su mineralnog ili biljnog porijekla, danas se sve više upotrebljavaju kvalitetna sintetska ljepila.
Valoviti karton koji se upotrebljava za izradu ambalaže u prehrambenoj industriji ne smije biti ljepljen silikatnim već škrobnim ljepilom. Ambalaža za prekomorski transport mora biti vodootporna ili vodonepropusna, a ambalaža od valovitog kartona za pakiranje proizvoda koje treba smrzavati u hladnjačama mora biti otporna na sniženu temperaturu ispod 0°C, vlagu i da ne klizi.
Papir koji će se koristiti za izradu valovitog kartona ovisi o tome da li je namjenjen izradi transportne ambalaže ili komercijalne ambalaže. Za transportnu ambalažu koriste se papiri većih gramatura, kartoni, a za komercijalnu ambalažu papiri manjih gramatura.

Slika 1. Valoviti karton

2.2. PAPIRI ZA IZRADU VALOVITOG KARTONA

2.2.1. Kraftliner
Proizvodi se od nebijeljene sulfatne crnogorične celuloze prirodno smeđe boje ili sa izbjeljenim pokrovnim slojem izrađen od crnogoričnog drveta s najmanje 80% udjela primarnih vlakana. Ta celuloza ima duga vlakna pa zato ima veliku čvrstoću na kidanje i probijanje i vrlo je žilav. Zbog svojih dobrih mehaničkih svojstava upotrebljava se za izradu ravnog sloja valovitog kartona. Proizvodi se u gramaturama od 10 - 450 g/m2.

2.2.2. Fluting
Koristi se kao papir za val u proizvodnji valovitog kartona. To je nebjeljeni polucelulozni papir od bjelogoričnog drveta s najmanje 65% udjela primarnih vlakana. Daje val velike čvrstoće pa zbog toga i zbog male cijene sve se više upotrebljava u proizvodnji. Proizvodi se u gramaturi od 112 - 180 g/m2.

2.2.3. Šrenc
Papir koji se proizvodi od pomješanog (nesortiranog) starog papira kao što su tiskarski otpadi, sivi karton, kartonski omoti i sl. Može se koristiti za izradu valova ili kao ravni sloj kod valovitog kartona. Zbog loših menaničkih svojstava proizvodi se samo s većom gramaturom no uz dodatak sulfatne celuloze ima mnogo bolja mehanička svojstva. Proizvodi se u gramaturama od 90 - 230 g/m2 .

2.2.4. Testliner
Većinom su to dvoslojni papiri izrađeni od različitih primarnih vakana na bazi starog papira. Pokrovni sloj (lice) sadrži kvalitetniju vlaknastu tvar od naličja. Sastav vlaknastih tvari nije definiran zato se trebaju definirati i garantirati svojstva čvrstoće. Postoje tri vrste testlinera (T1, T2, T3) koji se razlikuju po kvaliteti otpadnog papira koji se koristi u proizvodnji. Tako je T1 izrađen od najkvalitetnijeg otpadnog papira, a T3 od najlošijeg.

2.2.5. Oplemenjeni papiri
To su papiri koji se u procesu proizvodnje oplemenjuju dodatkom različitih kemijskih spojeva koji služe kao punila, nanosi ili su dodani masi u proizvodnji papira ili kartona. Papirima ili kartonima koji su priređeni na taj način, osim što stječu svojstva prema namjenama za koje su izrađeni, poboljšavaju se mehanička svojstva. Tako oplemenjeni papiri ili kartoni imaju posebne namjene npr. papiri protiv insekata, mikroba, vodonepropusni itd.

3. Praktični dio
Dinamičko probijanje je test u kojem se ispituje mehanička otpornost valovitog kartona na direktne mehaničke udarce. Tim ispitivanjem se prikazuje koliko snažne mehaničke udarce može izdržati pojedini valoviti karton, a da pri tome ne pukne. Za ispitivanje se koristilo četiri vrste peteroslojnog valovitog kartona: 2BT, BŠT, 2TŠ i T2Š. Specifikacije pojedinog valovitog kartona dane su u tablici 1. Ispitivanje valovitog kartona na dinamičku probojnost u ovisnosti o vlazi radilo se na uređaju za dinamičko probijanje Franck. Prije probijanja uzorke je trebalo prema standardu izrezati na veličinu 175x175mm. Tako izrezani uzorci su se zatim izložili vlaženju u vrijednostima 97%, 85%, 75%, 55% i 35%. Za izlaganje uzoraka vlaženju koristilo se pet velikih vreća u svaku vreću se stavila kadica sa otopinom određene vlage (35%, 55%, 75%, 85% i 97%). Nakon stavljanja otopina u vreću se stavilo 20 uzoraka od svake vrste valovitog kartona i nakon toga se vreća dobro zatvorila. Uzorci su bili izloženi utjecaju vlage 5 dana. Nakon izlaganja uzoraka vlaženju vršilo se 10 probijanja sa lica i 10 probijanja sa naličja za svaku vlagu i vrstu valovitog kartona. Nakon probijanja svih uzoraka izračunala se srednja vrijednost. Ukupno je napravljeno 400 proba tj. 200 sa lica i 200 sa naličja.

Tablica 1. Specifikacija ispitivanih materijala

3.1. Laboratorijsko određivanje vlage
Vlaga se može odrediti tako da se iz valovitog kartona izdvoji dužim sušenjem u peći za sušenje pri temperaturi od 105 - 120°C. Valoviti karton se suši do konstantne težine, a kada se postigne konstantna težina papir se izvadi iz peći i na temelju razlike u težini prije i poslije sušenja može se utvrditi koliko je vode sadržavao. Uzorak okruglog valovitog kartona promjera 10 cm stavi se ispod kolone destilirane vode od 2,5 cm, temperature oko 20°C na 30 minuta. Razlika u težini između suhog i mokrog valovitog kartona ne smije biti veća od 1,25 g za sloj papira s vanjske strane i 2 g s unutrašnje strane. Upijanje valovitog kartona ispituje se tako da se uzorak valovitog kartona dimenzija 15x15 cm potpuno uroni na 10 minuta u posudu s vodom. Vaganjem uzorka prije i poslje uranjanja u vodu određuje se koliko je vode upijeno. Rezultat ispitivanja zove se „imerzioni broj“ kojim se izražavaju grami upijene vode uronjavanjem u vodu pri normalnim sobnim uvjetima. To ispitivanje je važno za izradu ambalaže od valovitog kartona koja se koristi u prekomorskom transportu.

3.2. Ispitivanje Otpornosti valovitog kartona na dinamičko probijanje - Puncture Test
Ovo je test u kojem se ispituje valoviti karton na direktne mehaničke udarce. Time se određuje otpornost valovitog kartona na trganje i njegova žilavost. Test pokazuje koliko snažne direktne mehaničke udarce može primiti valoviti karton a da ne pukne. To je važno ako su u ambalažu upakirani proizvodi osjetljivi na vanjske udarce. Ispitivanje će se provest na tri različita uzorka valovitog kartona; 2K, 2K/3 i 2K/e. Za svaki uzorak provest će se 10 mjerenja za lice i 10 mjerenja za naličje kartona.
Na kraju iz srednjih vrijednosti mjerenja napravit će se usporedba i vidjeti kakva je kvaliteta pojedinog uzorka.

Uređaj na kojem se vrši ispitivanje zove se Punkometar (slika 2) i na njemu se reproduciraju direktni mehanički udarci. Sastoji se od dvije ploče koja je jedna iznad druge te se između njih ulaže uzorak valovitog kartona za ispitivanje. Te ploče sa kartonom između, pritegnu se pomoću ručice koja se nalazi na gornjoj strani uređaja. Na taj način pričvrsti se karton kako se ne bi pomicao. Uređaj ima klatno koje je na kraju oštro i u obliku trokutaste piramide te služi za simulaciju direktnog udarca do kakvog bi moglo doći u transportu i skladištenju ambalaže od valovitog kartona (slika 3). Na sredini uređaja nalazi se mjerna skala s koje se očituju dobiveni rezultati. Skala je u mjernoj jedinici [kpcm] što se onda kasnije preračunava u Jule [J] i dobiva energija koja je utrošena na probijanje materijala koji se ispituje. Za ispitivanje izrežu se uzorci valovitog kartona veličine 17,5 x 17,5 cm, ukupno 20 komada, 10 za ispitivanje lica kartona i 10 za ispitivanje naličja kartona. Na kraju, dobivenih 10 rezultata zbrojimo i podijelimo sa brojem mjerenja (10) i tako dobijemo srednju vrijednost rezultata ispitivanja. Prvi uzorak valovitog kartona kojem se ispituje lice, stavlja se u uređaj između dviju ploča i to tako da lice kartona bude okrenuto prema dolje jer se ispituje ta strana. Ručicom se te ploče pritegnu kako bi pričvrstile karton. Kada je uzorak za ispitivanje na svome mjestu, otpušta se ručica sa klatnom te se ono slobodno njiše i udara u valoviti karton te ga probija (slika 4.). Nakon toga klatno se zaustavi i vračamo ga u početni položaj da bude spreman za slijedeće mjerenje. Rezultat mjerenja očitamo na skali te kazaljku vratimo u početni položaj.

4. Rezultati i diskusija
4.1. REZULTATI MJERENJA ZA 2BT

Tablica 2. – Rezultati ispitivanja uzoraka valovitog kartona 2BT

Graf 1. Prikaz srednjih vrijednosti rada potrebnih za probijanje valovitog kartona

Rezultati dobiveni mjerenjem dinamičkog probijanja za materijal 2BT prikazani su u Tablici 2. i na Grafu 1. Dobiveni rezultati prikazuju da je najveći rad koji je potreban za probijanje sa lica dobiven kod vlage od 75% i iznosi 7,58 J, a najmanji rad kod probijanja sa lica je kod vlage od 35% i iznosi 7,33 J. Za probijanje sa naličja najveći rad je kod vlage od 55% i iznosi 7,82 J, a najmanji kod vlage od 97% i iznosi 7,58J. Može se zaključiti da su vrijednosti rada potrebnog za probijanje s lica najpovoljnije između vlage od 97% i 75%, dok su za probijanje sa naličja vrijednosti najpovoljnije između 85% i 55% vlažnosti. Grafikon jasno pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica u svim vlagama.
Na osnovu fotografija (sl. 5-9) mjesta proboja za materijal 2BT kod pojedinih vlaga može se vidjeti da povećanjem vlage ima manje vidljivih vakanaca na mjestu proboja. Prikazano je da je izvlačenje vlakanaca manje povećanjem vlažnosti.

Slika 5. Mjesto proboja kod vlage od 35% Slika 6. Mjesto proboja kod vlage od 55%

Slika 7. Mjesto proboja kod vlage od 75% Slika 8. Mjesto proboja kod vlage od 85%

Slika 9. Mjesto proboja kod vlage od 97%

5.2. REZULTATI MJERENJA ZA BŠT

Tablica 3. Rezultati ispitivanja uzoraka valovitog kartona BŠT

Graf 2. Prikaz srednjih vrijednosti rada potrebnih za probijanje valovitog kartona

Rezultati dobiveni mjerenjem dinamičkog probijanja za materijal BŠT prikazani su u Tablici 3. i na Grafu 2. Dobiveni rezultati prikazuju da je najveći rad koji je potreban za probijanje sa lica dobiven kod vlage od 85% i iznosi 7,25 J, a najmanji rad kod probijanja sa lica je kod vlage od 35% i iznosi 7,11 J. Za probijanje sa naličja najveći rad je kod vlage od 55% i iznosi 7,44 J, a najmanji kod vlage od 97% i iznosi 7,11 J. Može se zaključiti da su vrijednosti rada potrebnog za probijanje s lica najpovoljnije između vlage od 85% i 55%, a za probijanje sa naličja također između 85% i 55% vlažnosti. Grafikon jasno pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica samo kod vlage od 85% do 35% dok je kod vlage 97% veća vrijednost rada za probijane sa lica.
Na osnovu fotografija (sl. 10-14) mjesta proboja za materijal BŠT kod pojedinih vlaga može se vidjeti da su povećanjem vlage vakanaca bolje vidljiva na mjestu proboja tj. izvlačenje vakanaca je veće pogotovo je to vidljivo na fotografiji mjesta proboja kod vlage od 97%.

Slika 10. Mjesto proboja kod vlage od 35% Slika 11. Mjesto proboja kod vlage od 55%

Slika 12. Mjesto proboja kod vlage od 75% Slika 13. Mjesto proboja kod vlage od 85%

Slika 14. Mjesto proboja kod vlage od 97%

5.3. REZULTATI MJERENJA ZA 2TŠ

Tablica 4. Rezultati ispitivanja uzoraka valovitog kartona 2TŠ

Graf 3. Prikaz srednjih vrijednosti rada potrebnih za probijanje valovitog kartona

Rezultati dobiveni mjerenjem dinamičkog probijanja za materijal 2TŠ prikazani su u Tablici 4. i na Grafu 3. Dobiveni rezultati prikazuju da je najveći rad koji je potreban za probijanje sa lica dobiven kod vlage od 55% i iznosi 7,18 J, a najmanji rad kod probijanja sa lica je kod vlage od 97% i iznosi 6,82J. Za probijanje sa naličja najveći rad je kod vlage od 85% i iznosi 7,25 J, a najmanji kod vlage od 75% i iznosi 7,13 J. Može se zaključiti da su vrijednosti rada potrebnog za probijanje s lica najpovoljnije između vlage od 55% i 35%, a za probijanje sa naličja najpovoljniji rezultati su kod vlage od 85% i 35%. Grafikon pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica kod skoro svih vlaga osim kod vlage od 55% gdje je samo malo veća vrijednost rada za probijane sa lica.
Na osnovu fotografija (sl. 15-19) mjesta proboja za materijal 2TŠ kod pojedinih vlaga ne može se donjeti zaključak da je izvlačenje vlakanaca veće ili manje, jer je mjesto proboja vrlo slično kod svih vlaga.

Slika 15. Mjesto proboja kod vlage od 35% Slika 16. Mjesto proboja kod vlage od 55%

Slika 17. Mjesto proboja kod vlage od 75% Slika 18. Mjesto proboja kod vlage od 85%

Slika 19. Mjesto proboja kod vlage od 97%

5.4. REZULTATI MJERENJA ZA T2Š

Tablica 5. Rezultati ispitivanja uzoraka valovitog kartona T2Š

Graf 4. Prikaz srednjih vrijednosti rada potrebnih za probijanje valovitog kartona

Rezultati dobiveni mjerenjem dinamičkog probijanja za materijal T2Š prikazani su u Tablici 5. i na Grafu 4. Dobiveni rezultati prikazuju da je najveći rad koji je potreban za probijanje sa lica dobiven kod vlage od 55% i iznosi 7,04 J, a najmanji rad kod probijanja sa lica je kod vlage od 35% i iznosi 6,69 J. Za probijanje sa naličja najveći rad je kod vlage od 55% i iznosi 7,38 J, a najmanji kod vlage od 35% i iznosi 7,03 J. Može se zaključiti da su vrijednosti rada potrebnog za probijanje s lica najpovoljnije između vlage od 97% i 55%, a isto vrijedi i za probijanje sa naličja. Grafikon jasno pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica kod svih vlaga.
Na osnovu fotografija (sl. 20-24) mjesta proboja za materijal T2Š kod pojedinih vlaga može se vidjeti da se povećanjem vlage povećava kidanje vakanaca, a smanjuje izvlačenje.

Slika 20. Mjesto proboja kod vlage od 35% Slika 21. Mjesto proboja kod vlage od 55%

Slika 22. Mjesto proboja kod vlage od 75% Slika 23. Mjesto proboja kod vlage od 85%

Slika 24. Mjesto proboja kod vlage od 97%

6. Zaključak
Promatranjem rezultata (tablice 2. - 5.) ispitivanih materijala može se reći da materijal 2BT ima najbolje vrijednosti rada kod probijanja sa lica i sa naličja. Materijal BŠT pokazuje dosta dobre rezultate u odnosu na 2BT tj. srednje vrijednosti za lice i za naličje kod svih vlaga su iznad 7,1J. Ostali ispitivani materijali 2TŠ i T2Š pokazuju približno iste rezultate za probijanje sa lica što je u svim vlagama većinom ispod 7J, dok su rezultati za probijanje sa naličja nešto bolji i kreću se u rasponu od 7J pa do 7,4J. Ipak od ta dva materijala (2TŠ i T2Š), T2Š ima bolje rezultate kod vlage veće od 55%

Tablica 6. Prikaz maksimalnih i minimalnih vrijednosti rada za lice i naličje kod određene vlage

U tablici 6. može se vidjeti da materijal 2BT ima najveće vrijednosti za probijanje i sa lica i sa naličja. Zatim je na drugom mjestu BŠT, a za materijale 2TŠ i T2Š bi se moglo reći da dijele treće mjesto zbog približno sličnih rezultata.
Kod materijala 2BT i T2Š je probojna čvrstoća kod svih vlaga veća sa strane naličja, dok je kod materijala BŠT probojna čvrstoća veća za lice samo kod vlage od 97%, a kod materijala 2TŠ je probojna čvrstoća veća za lice samo kod vlage od 55%.
Za materijale 2BT, BŠT i T2Š probojna čvrstoća sa lica raste povećanjem vlage, ali kod 2TŠ probojna čvrstoća pada povećanjem vlage.
Kod naličja probojna čvrstoća pada povećanjem vlage kod 2BT, BŠT i 2TŠ, a kod T2Š raste povećanjem vlage.
Za materijal 2BT iz dobivenih rezultata prikazanih u tablici 2. može se zaključiti da su vrijednosti rada potrebnog za probijanje s lica najpovoljnije između vlage od 97% i 75%, dok su za probijanje sa naličja vrijednosti najpovoljnije između 85% i 55% vlažnosti. Graf 1. jasno pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica u svim vlagama. Najveća razlika između proboja lica i naličja za 2BT je kod vlage od 55% i iznosi 3,7%, a najmanja je kod 75% i iznosi 1,3%.
Materijal BŠT ima najpovoljnije vrijednosti (tablica 3.) rada potrebnog za probijanje s lica između vlage od 85% i 55% i za probijanje sa naličja također između 85% i 55% vlažnosti. Graf 2. jasno pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica samo kod vlage od 85% do 35% dok je kod vlage 97% veća vrijednost rada za probijane sa lica. Najveća razlika između proboja lica i naličja za BŠT je kod vlage od 55% i iznosi 3,76%, a najmanja je kod 35% i iznosi 0,14%.
Iz rezultata (tablica 4.) za 2TŠ se zaključiti da su vrijednosti rada potrebnog za probijanje s lica najpovoljnije između vlage od 55% i 35%, a za probijanje sa naličja najpovoljniji rezultati su za vrijednosti kod vlage od 85% i 35%. Graf 3. pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica kod skoro svih vlaga osim kod vlage od 55% gdje je samo malo veća vrijednost rada za probijane sa lica. Najveća razlika između proboja lica i naličja za 2TŠ je kod vlage od 97% i iznosi 4,74%, a najmanja je kod 55% i iznosi 0,13%.
Za materijal T2Š može se iz tablice 5. zaključiti da su vrijednosti rada potrebnog za probijanje s lica najpovoljnije između vlage od 97% i 55%, a isto vrijedi i za probijanje sa naličja. Graf 4. jasno pokazuje da su vrijednosti za probijanje sa naličja veće od vrijednosti za probijanje sa lica kod svih vlaga. Najveća razlika između proboja lica i naličja za T2Š je kod vlage od 85% i iznosi 5,97%, a najmanja je kod 55% i iznosi 4,6%.
Grafikoni 5. i 6. pokazuju međusobni odnos vrijednosti ispitivanih materijala za probijanje sa lice i sa naličje kod pojedine vlage i potvrđuju rezultate tablica 3. do 6. te bi se moglo generalno zaključiti da su od ispitivanih materijala najbolji rezultati dobiveni kod materijala 2BT za kojeg bi se moglo reći da čak i odskače od ostalih ispitivanih materijala. Kao sljedeći po kvaliteti mogao bi biti BŠT, dok 2TŠ i T2Š imaju otprilike podjednake krivulje.
Međutim iz provedenog istraživanja i nakon promatranja dobivenih rezultata ne može se naći nikakva linearna ili kvadratna funkcija koja bi mogla prikazati trend porasta ili pada rada dinamičkog probijanja već ona ima nepredvidive rezultate. Može se ipak zaključiti da su najbolji rezultati kod svih ispitivanih materijala dobiveni kod vage između 85 i 55% što se potvrđuje i u praksi.

Graf 5. Usporedni prikaz srednjih vrijednosti rada potrebnog za probijanje valovitog kartona sa lica

Graf 6. Usporedni prikaz srednjih vrijednosti rada potrebnog za probijanje valovitog kartona sa naličja